Projekcijom filma Džima Džarmuša “Mrtvi ne umiru" - The Dead Don't Die, 14.maja 2019.godine, otvoren je 72. Međunarodni filmski festival u Kanu.
Prvi festival ove manifestacije, održan je 1939.godine, kao pandan venecijanskom filmskom festivalu (koji je, u ono vreme, bio naklonjen Benitu Musoliniju).
Naredni festival je održan sedam godina kasnije, 1946.godine, a nagrada na ovom festivalu, je od strane veća organizatora, uvedena tek 1955. godine, preimenovanjem dotadašnje nagrade “Grand Prix du Festival international du film”.
Ove godine, bira se pet dugometražnih i četiri kratkometražna programa od mnogih premijernih naslova, od kojih je najviše pažnje privukao novi film Kventina Tarantina, zatim novi film Pedra Almodovara, kao i film braće Darden i Terensa Malika.
O tome ko je šta obukao, preko toga, ko kako izgleda samo par nedelja iza porodjaja - a šeta crvenim tepihom, nećemo da pišemo. Toga imate u gotovo svim medijima.
Ono o čemu ćemo pisati, je trag ovog festival i kvalitet filmova koji su ostali “publici zauvek”.
Za slučaj da niste znali, film Martina Skorseza “Taxi Driver” - Taksista, sa fenomenalnim Robertom De Nirom, Sibil Šepard , Džodi Foster i Harvi Kajtelom, je bio je nominovan za pet nagrada “Oskar”, ali je osvojio i “Zlatnu palmu” na Filmskom festivalu u Kanu 1976. godine. Filmski režiseri, kritičari i publika navode ovaj film kao jedan od najboljih filmova svih vremena. Budžet filma je bio oko 1,3 miliona dolara, a film je zaradio 28.262.574 dolara.
Postoji priča da je tokom snimanja, Skorseze u jednom momentu, iziritiran samovoljom glavnog glumca, rekao De Niru “zašto ne popričaš sa sobom u ogledalu?”
Ovaj kadar je ušao u istoriju filma kao jedan od najcitiranijih – “You Talkin' me?” Valjda, zato što smo se svi pomalo, bar jednom, pronašli u ulozi neprilagodjenog Trejvisa.
Dalje, 1979.godine, prestižnu nagradu je dobio film “Apocalypse Now” - Apokalipsa danas, reditelja Fransisa Forda Kopole. Pored sjajnog Marlon Branda u ulozi pukovnika Voltera I. Kerca, američkog oficira koji se za vreme rata u Vijetnamu odmetnuo od američke vojske, u filmu se pojavljuju i Martin Šin u ulozi kapetana Bendžamina L. Vilarda, pa i Denis Hoper, Harison Ford, Robert Duval i ostali.
Film ni u jednom trenutku ne postavlja pitanje opravdanosti rata, već postavlja dilemu kako se postaviti u situaciji kad smo okruženi ekstremnim ludilom, da pokusaj kontrole takozvanog normalnog sveta, ima kontraefekat i celu situaciju čini još apsurdnijom. Budžet filma je bio oko 31,5 miliona dolara, a film je zaradio 150 miliona dolara.
Godine 1985, jugoslovenski film, reditelja Emira Kusturice, “Otac na službenom putu” dobija Zlatnu palmu u Kanu. Isti reditelj, 1995.godine, dobija ovu nagradu za film “Underground” – Podzemlje.
Voleli Kusturicu ili ne, treba znati da su po dva puta, Zlatnu palmu osvojili samo Alf Sjoberg, Frensis Ford Kopola, Šohei Imamura, Bille August, braća Luk i Žan Pjer Darden, Džejn Kempion, ali i Emir Kusturica.
Davne, 1989.godine, tada skandalozni, “Sex, Lies, and Videotape” – Seks, laži i videotraka, reditelja Stivena Soderberga, dobija nagradu. Iako se radnja filma svodi “samo na razgovor vezan za seks”, u filmu gotovo i nema eksplicitnih scena, čime se još više naglašava intimnost i uzbudljivost “samo razgovora”.
Redjaju se zatim nezaboravni filmovi:
“Divlji u srcu”- Dejvida Linča 1990.godine; sjajni “Klavir” rediteljke Džejn Kampion 1993.godine; 1994.godine „Petparačke priče“ Kventina Tarantina; 2002.godine “Pijanista” Romana Polanskog i tako redom.
Možda nepravedno zapostavljen, kod naše publike, koji je meni ostavio najdublji utisak je iranski film “Ukus trešnje” - Tam-e Guilas, koji je dobio ovu nagradu 1997.godine.
Sniman “ručnom” kamerom, “sa zadnjeg sedišta auta”, vozeći se 95 minuta nepristupačnim terenima Teherana, jedan čovek pokušava da pronađe bilo koju osobu, kojoj bi platio za pokopavanja sopstvenog tela - pored dreveta trešnje, nakon samoubistva. Film pokreće krucijalna pitanja o smislu života i poimanju sreće. Za one koji nisu pogledali – iskrena preporuka, u 95 minuta zašto vredi živeti i biti srećan.
autor Zorica Cortan
autor Vesna Grujic
autor Ivana Milic
autor Ivana Milic